Povijest luka

The luk je dvogodišnja biljka iz roda Allium u porodici Alliaceae. Njezine su korijenje vlaknaste. Stabljika, skraćena u disk, spljoštena je i stožasta. Listovi su cilindrični i šuplji, s najširim dijelom pri dnu i postepeno se sužavaju prema gore, kraći su od cvjetne stapke i širi su od 0,5 cm. Ovojnice listova su debele i ljuskaste, gusto pokrivaju skraćeno stablo, formirajući lukovinu. Luk ima različite boje, uključujući purpurno-crvenu, ružičastu, bakrenasto-žutu, svijetložutu ili bijelu. Razdoblje cvjetanja i vođenja traje od svibnja do srpnja. Već u 3. stoljeću prije Kristusa, nakon otvaranja Svile putem dinastije Zapadni Han, postupno je uvezen u Kinu. Budući da je bila egzotična biljka, nazivala se 'luk'.

Lukovi su izvorno iz zapadne Azije, a uzgajaju se diljem Kine i dostupni su tijekom cijele godine. Uzgoj luka datira još iz drevnog Egipta, a kasnije su ih Španjolski kolonizatori donijeli u različite regije. Međutim, prije svega se uzgajaju u umjereno toplim klimama, poput Italije, Meksika, Španjolske i Sjedinjenih Američkih Država. Lukovi su otporni na sušu, uspijevaju u vlažnim uvjetima i zahtijevaju plodno tlo. Ne podnose visoke temperature, snažnu sunčevu svjetlost, suhu klimu niti siromašno tlo. Poznati su po svom izvrsnom kvalitetu i visokom prinosa, a široko se razmnožavaju sjemenkama. Zbog jednostavnog pohranjivanja i sposobnosti ponovnog zasijavanja, lukovi su idealni za domaće povrtne vrtove.

Luk je u inozemstvu poznat kao kraljica povrća, slavna po svojoj visokoj hranjivoj vrijednosti. Može se koristiti kao začin, a luka perle često se dodaje koktelima ili se koristi kao pojačivač okusa. Jedinstven miris luka, poput diacetila, potiče metabolizam. Uzimanje luka može povećati razinu energije i ublažiti umor. Međutim, može izazvati nelagodnost u probavnom sustavu. Bogat hranjivim tvarima, luk ima začinski okus zbog prisutnosti letljivih tvari. Suvremena medicina pokazala je da luk posjeduje svojstva koja prevenciraju bolesti, jačaju apetit te ima snažan antibakterijski, hipotenzivni i antiaterosklerotski učinak. Također je koristan u liječenju nedostatka vitamina C. U tradicionalnoj kineskoj medicini vjeruje se da luk ima učinak da skine vrućinu, rastopi sluz, detoksicira i ubija parazite.

Luk je potekao iz Srednje ili Zapadne Azije i sada je dostupan u mnogim varijetetima, te se koristi u hrani širom svijeta. Kameni reljefi iz drevnog Egipta, koji datiraju iz 10. stoljeća pr. Kr., prikazuju berbu luka, koji se kasnije proširio u mediteranski regiju. Tijekom Zapadne dinastije Han, Zhang Qian je putovao na Zapadne krajeve i donio nazad mnoge vrste, uključujući luk. Zapis pokazuju da je luk već bio uzgajan na Zapadnim krajevima u to doba. Nakon Doba otkrića, luk se proširio iz Europe prema ostatku svijeta. U 16. stoljeću uvezen je u Sjevernu Ameriku. U 17. stoljeću stigao je u Japan. U 18. stoljeću, "Lingnan Zaji" zabilježio je da su Evropljani bijelci uveli luk u Macau i da se uzgajao u području Guangdona. Od tamo je počeo širiti unutrašnjošću Kine.

Luk je vrlo cenjeno povrće koje se uzgaja širom svijeta. Trenutno glavne zemlje proizvođači luka uključuju Kinu, Indiju, Egipat, Sjedinjene Američke Države, Rusiju, Nizozemsku, Španjolsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Poljsku i Meksiko. Među njima, Kina je najveći svjetski proizvođač luka, koji iznosi otprilike jednu trećinu svjetske proizvodnje. U Kini se luk uglavnom nalazi u nordoistočnim, sjevernim i sjeverozapadnim regijama, a glavni proizvodni područja su Shandong, Hebei i Unutrašnja Mongolija.